Odlični Daniel Silva vraća se u novom špijunskom trileru o legendarnom špijunu i restauratoru umjetnina Gabrielu Allonu. 

Gabriel Allon upravo u Veneciji obnavlja oltarsku sliku kad dobiva hitan poziv talijanske policije. Trgovac umjetninama Julian Isherwood spotaknuo se o mrtvo truplo na mjestu zločina na jezeru Como i pritvoren je kao mogući krivac. Kako bi spasio prijatelja, Gabriel mora obaviti jednostavan zadatak: pronaći  najvažniju nestalu sliku na svijetu. Mrtvac je posrnuli špijun s tajnom: trgovao je ukradenim umjetninama i prodavao ih tajanstvenom kolekcionaru. 

Među tim slikama je i najpoznatije svjetsko nestalo remek-djelo: Caravaggiovo Rođenje Kristovo sa svetim Franjom i svetim Lovrom. Gabriel se uključuje u istragu i kreće u iscrpljujuću potjeru – od Marseillesa i Korzike do Pariza i Londona i, napokon, do male privatne banke u Austriji, gdje opasan čovjek bdije nad nezakonito i krvavo stečenim bogatstvom jednoga od najokrutnijih svjetskih diktatora…

Najznačajniji od putujućih slikara Zapada bio je veliki Johan Moritz Rugendas, majstor fizionomije prirode, kojemu se divio i sam Humboldt. Rugendasovo drugo i posljednje putovanje u Južnu Ameriku potrajalo je šesnaest godina, od 1831. do 1847., a urodilo je tisućama ulja na platnu, akvarela i crteža, koji su uglavnom prikazivali prašume i planine tropa. No tajni cilj putovanja koje je obuhvatilo cijelu Rugendasovu mladost bila je Argentina: samo ondje, u tajanstvenoj praznini smještenoj na jednakoj udaljenosti između horizonata, na njezinim beskrajnim ravnicama – samo ondje bi, mislio je, mogao otkriti naličje svoje umjetnosti...

Kudikamo više nego prilog nevjerojatnom životopisu Johana Moritza Rugendasa, Epizoda u životu putujućeg slikara, fascinantni roman velikog argentinskog pisca Césara Aire, meditacija je o onom lijepom i onom grotesknom u prirodi, o potrazi za nadahnućem, ali ponajviše maestralna priča o lovu na onaj osobiti trenutak u životu umjetnika, trenutak koji se plaća najvećom cijenom, ali koji će – za onoga tko ga ulovi – zauvijek promijeniti sve.

Veliki engleski intelektualac i državnik, sir Thomas More Dijalog utjehe u nevoljama napisao je u vrijeme svoje velike kušnje – u iščekivanju izvršenja kazne pogubljenja zbog toga što je ostajući vjeran vlastitoj (katoličkoj) vjeri ušao u sukob s kraljem Henrikom VIII. 

Napisane u obliku izmišljena dijaloga, smještena u vrijeme turske invazije na Europu, između mladića Vincenta i njegova mudroga, umirućeg strica Antuna, duboke Moreove misli, proizišle iz vlastite patnje iščekivanja izvršenja smrtne kazne, znalački spajaju bogata duhovna iskustva s dubokim psihološkim i antropološkim zapažanjima. Na toj povijesnoj pozadini krize civilizacije i vanjske opasnosti Thomas More u ovoj knjizi nudi čitatelju svoj pogled na veliku temu prisutnosti zla i patnje u svijetu i otkriva kako naći utjehu, pa i u najtežim situacijama.

Prvo poglavlje pročitajte ovdje.

Ova je knjiga jedna velika zbirka biografija jer obrađuje stotinu pedeset osoba iz svih razdoblja hrvatske povijesti za koje je šira javnost na neki način čula, najčešće zato što je po njima nazvana neka ulica, ustanova ili nagrada, ali su joj unatoč tomu ostale relativno nepoznate. Riječ je o ljudima koji su se istaknuli svojim vještinama, znanjem, postignućima ili jednostavno time što su se našli na pravome mjestu u pravo vrijeme. Riječ je o osobama različitih vjeroispovijesti, političkih uvjerenja, pa i narodnosti. Brojne najvažnije osobe hrvatske povijesti uopće nisu etnički Hrvati – među njima ima Nijemaca, Slovenaca, iznenađujuće mnogo Čeha, Srba … Svima im je zajedničko to što su na neki način pridonijeli razvoju Hrvatske. Neke su od takvih osoba rođene u Hrvatskoj, ali su svoje uspjehe ostvarile izvan nje.

Uz Jacquesa de Sainta Victora krećemo na put Apijevom cestom (via Appia), najstarijom talijanskom cestom što je iz Rima vodila prema jugu Apeninskoga poluotoka. Počinje kod Kapenskih vrata u republikanskim zidinama Rima, odmah iza Velikoga cirka, te kroz Apijeva vrata siječe Aurelijanove zidine; protežući se na 582 kilometra vodi nas sve do Tarenta i Brindisija. Njome su prolazile rimske legije, Hanibalovi slonovi, Spartakovi pobunjeni robovi, prvi kršćani i libertinski prinčevi.

Mitska via Appia povezuje Tirensko s Jonskim i Jadranskim morem, antiku s modernošću, poganstvo s kršćanstvom, Istok sa Zapadom. I danas se na mnogim mjestima mogu vidjeti ostaci antičkoga popločenja ceste i mostova, miljokazi, spomenici, grobnice i vile sagrađene uz samu cestu. Donosila je civilizaciju gdje god je prošla, a potkraj antike ponosno je nosila naziv „kraljice cesta‟.