Roman u kojemu se radnja kroz poglavlja isprepliće u dva različita vremenska razdoblja, 17. i 21. stoljeće. 

Povjesničarka Helen i Aarona Levyja student poslijediplomskog studija povijesti istražuju predmete otkrivene u privatnoj kući. U zidu su pohranjeni spisi iz 17.st.  Iako je sadržaj u njima ispisan željeznom tintom koja otežava razumijevanje teksta ipak se vještinom kojom Helen barata na polju paleografije (znanosti koja se bavi dešifriranjem povijesnih  dokumenata napisanih u rukopisu) otkriva da se radi o rabinu "Alefu" koji je s grupom Židova, imigriranih iz Portugala u Amsterdam, doselio u London. Bilo je to za vrijeme Olivera Cromwela (1599. - 1658.), puritanca i gorljivog protivnika kralja, koji mu je omogućio osnivanje židovskih škola. Rojalisti su mu to zamjerili jer je postojala teorija po kojoj su Karla I. ubili upravo ovi amsterdamski Židovi. 

Obitelj HaLevy, kojoj je kuća pripadala, bili su njihovi potomci, doseljeni u London oko 1620. godine. Grad je tada bio omeđen zidinama, a predgrađe Richmond, gdje se kuća nalazila, tada je bilo selo, udaljeno pola sata putovanja kočijom i sat vremena plovidbe Temzom. 
 

Isprepletena je to priča o dvjema ženama iznimnog intelekta: Ester Velasquez, iseljenici iz Amsterdama kojoj je dopušteno pisati za slijepog rabina netom prije no što je grad poharala kuga, i Helen Watt, boležljivoj povjesničarki koja voli židovsku povijest.

Roman Težina tinte, uzbudljiv i ambiciozan, opsežnog dosega te intimnog tona, profinjeno je djelo povijesne književnosti o ženama koje razdvajaju stoljeća te o izborima i žrtvama koje moraju podnijeti kako bi pomirile život srca i život uma.