Naselja na otočkim liticama - LUBENICE i BLACE

Naselja na otočkim liticama - LUBENICE i BLACE

Donosimo priču o dva naselja smještena na liticama naših velikih otoka, Cresa i Brača. Kakvu povijesnu zanimljivost kriju pročitajte u nastavku...

 

LUBENICE  - na visini otoka Cresa

Na otoku Cresu, nasuprot antičkom naselju Valun, na rubu visoravni koja se uzdiže sredinom otoka Cresa, na vrhu stijene smjestilo se naselje Lubenice. Malen, kameniti grad.

Prema legendi, na Cresu je živio kralj koji je imao kćer Ljubicu u koju se zaljubio mladić s brda. Nezadovoljan njezinim izborom, istjerao ju je iz Osora, a ona je otišla sa svojim zaručnikom u brdo. Po njoj je mjesto dobilo naziv Ljubenice, ali kada su otok zauzeli Talijani nisu izgovarali slovo „lj“ te su ga zvali Lubenice, imenom koji je ostao do danas.

Arheološki nalazi upućuju da se na tom mjestu nalazilo prapovijesno nalazište Hibernicia (rimski naziv) i bio je geostrateški važan.

Posebnu slikovitost Lubenicama daju crkve sv. Nedeljica, sv. Antuna Pustinjaka, sv. Marije sa zvonikom iz 18. st.

Prekrasan stari trg pruža pogled na uvalu Žanja s modrom špiljom dugačkom dvadesetak metara, pogodnom za ronjenje.

U Lubenicama se već tradicionalno organiziraju glazbene večeri, zbog tihog i mirnog ambijenta koje ovo naselje pruža umjetnicima.

                                                                         ***

BLACA – pustinjački samostan u bračkoj divljini

Blaca na otoku Braču je pustinja u kulturološkom smislu. To je izolirano mjesto gdje se ljudi odvojeni od svakodnevne vreve žele posvetiti Bogu i molitvi; svojevrsnom pustinjačkom redovničkom životu.

Samostan datira s početka 16. stoljeća kada su poljički svećenici u potrazi za duhovnim mirom pronašli mjesto između Murvice i Mline da na njemu sagrade sakralni kompleks.

Tu su osnovali redovničku zadrugu, počeli obrađivati zemlju koju im je darovnicom ustupio župnik iz Nerežina, a 1570. godine ishodili su dozvolu od bračkoga kneza za gradnju samostana s crkvicom. Jezgra pustinjačkog samostana bila je prirodna špilja Ljubitovica, gdje je 1588. najprije sagrađena crkva. Uz nju su se gradile kuće zaličitih dimenzija i oblika.

Uskoro su stanovnici Poljica počeli slati svoje sinove na izobrazbu k dvojici svećenika u Blacu. Razvijanjem trgovine redovnici su povećali posjede sve do mora – danas poznato kao Popova vala.

Izvorna renesansna izdanja su se tijekom 17. i 18. st. preoblikovala u barokni stil.

Broj redovnika u Blaci stalno se mijenjao tijekom prošlosti, no uvijek je to bio maleni broj.

U 18. st. je izbio veliki požar i uzrokovao gospodarsku stagnaciju tog područja. No, u 19. st. samostan je opet dobro prihodovao od svoje djelatnosti, naročito kada je osnovana tiskara iz koje je proizašla knjižnica.  Jedno od značajnih djela je knjiga „Povijesne crtice o pustinji Blaca“ te zvjezdarnica, oba pothvata braće Miličevića.

Danas je pustinja prekrasna zaokružena cjelina koja predstavlja iznenađujući sklad graditeljstva i izvorne prirode.

Osim vanjskog izgleda posjetitelji se mogu diviti rukopisima pisanim poljičicom (hrvatskom ćirilicom), starinskom oružju, teleskopu, atraktivnom starom namještaju, satovima i glasoviru (možemo zamisliti na koji je način dopremljen na vrh stijene).

Do tog mjesta ni danas ne dolazi cesta, pa je uistinu zadivljujuće kako su male redovničke zajednice tijekom povijesti ovdje napravile značajno istraživačko i kulturno mjesto.

 

Izvor: "Blaga Hrvatske", str. 298 - 301; Historicart.com.hr