Tri su grada bili glavni gradovi Osmanskog Carstva: Bursa (1326.-1402.) , Edirne (1402.- 1453.) i Istanbul. U sva tri grada dvor se nalazio u samom središtu grada. Nekoliko stotina metara od dvorskih zidova bila je tržnica, a gradski kvartovi nastajali su uglavnom oko imareta (pučke kuhinje).

Prijestolni dvor, danas poznat kao Eski saraj (Stari dvor), dao je u Istanbulu sagraditi Mehmed II. nakon njegova osvajanja 30. svibnja 1453. godine, tj. po povratku u Istanbul, zbog neadekvatnosti postojećih rezidencija bizantskih dostojanstvenika.

Gradnja rezidencije, Topkapı saraja, započela je 1459. godine. U početku je zamišljeno da bude samo administrativno središte, no on je postao i kulturno središte države u kojemu su se odvijali politički život Osmanskog Carstva i privatni život njegovih stanovnika. Svoju konačnu formu poprimio je u šesnaestom stoljeću i takav je ostao do 1856. godine kada je kao dvor počeo gubiti na važnosti. U isto to vrijeme Osmansko je Carstvo počelo gledati na uzore u Europi, te je dvor prebačen u novoizgrađeno zdanje Dolmabahçe saraj.

S obzirom na to da je gradnja Eski saraja započela nakon osvajanja Carigrada postavlja se pitanje zašto je Topkapı uopće sagrađen. 

Postoji nekoliko glavnih teorija. Prema prvoj prostor na kojemu se Eski saraj nalazio nije dopuštao povećavanje prostora samog dvora. Ono što ovu teoriju čini nevjerodostojnom je činjenica da je Eski saraj sagrađen na ravnom i vrlo velikom zemljištu, dok Topkapı s obzirom na svoju lokaciju ne dopušta daljnja širenja. Prema drugoj teoriji Mehmed II. htio je sagraditi novo vojno uporište zbog rata s Venecijom. No kako je rat s Venecijom započeo 1463. godine, a gradnja dvora prije toga, ova tvrdnja ne može biti valjana. Sljedeću i najvjerojatniju teoriju zapisao je osmanski povjesničar Gelibolulu Mustafa Ali (1541.-1600.). Prema njegovim tvrdnjama gradnja Topkapı saraja započeta je zbog glasina među kršćanima u Galati (Pera) da se Mehmed II boji križarskih pohoda. Glasine su prvenstveno nastale zbog dobro zaštićenog položaja Eski saraja u središtu grada. Kako bi stao na kraj glasinama položaj novog dvora bio je na nezaštićenom položaju, no svejedno je osigurao privatnost sultana. Osim toga smatralo se da sultanu nije bilo primjereno okružiti se običnim ljudima, izuzev kada bi na divanu trebao donositi odluke. Zbog padine na kojoj se zemljište nalazilo, prije gradnje bilo je potrebno iznivelirati područje. Prvo su sagrađeni drugi i treći vrt kao jezgra samog dvora, zatim paviljoni u prvom vrtu te na kraju vanjske zidine kojima je dvor ograđen od ostatka grada. Unutarnja jezgra sagrađena je u periodu između 1459. i 1468. godine, dok je prvo dvorište završeno 1478. godine. Mehmed II. dao je sagraditi glavne građevine, no dvor je svoju konačnu formu dobio tek u 16. stoljeću. I nakon tog perioda svaki je sultan dvor prilagođavao sebi i svojim potrebama.

Arhitektura Topkapı saraja imala je utjecaja na politiku Osmanskog Carstva. Dvor je svojom arhitekturom oblikovao centralizirani način vladavine.

1985. godine cijeli kompleks građevina u Istanbulu proglašen je UNESCO-vom Svjetskom kulturnom baštinom, a među njima i Topkapı saraj. Danas je to muzej koji ima veliku i vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina (poput ogrtača i mača poslanika Muhameda, Hrvojevog misala...), ali i jedno od glavnih turističkih atrakcija Istanbula. 

Izvor: Historicart.com.hr

Galerija slika: