VENECIJA - mjesto susreta povijesti i umjetnosti

VENECIJA - mjesto susreta povijesti i umjetnosti

Nekada moćna kao država danas je tek meka turističkih posjeta. Statistike pokazuju da grad na Lagunama dnevno posjeti do trideset tisuća turista, a vikendom do ček pedeset tisuća.

Tijekom prošlosti, sjedište Mletačke Republike, Venecija je u svoje okrilje primala najistaknutije umjetnike, književnike, gospodarstvenike i crkvenjake pa je od 12. do svog konca u 18. stoljeću slovila kao ekonomska i kulturna meka svijeta. Bila je središnje mjesto težnje za boravkom mnogih naroda Europe; useljenici su bili porijeklom s Bliskoga stoka, istočnoga dijela Jadrana te iz unutrašnjosti europskoga kontinenta. Venecija je prednjačila kao pomorska sila, a njezin Arsenal za izradu svakovrsnih jedrenjaka postao je uzor u brodogradnji mnogim pomorskim gradovima u svijetu. Multikulturalnost, kako bismo danas rekli, Venecija je njegovala od svojih ranih početaka u srednjem vijeku, a dokaz tomu su gradski predjeli (sestiere) u kojima su useljenici živjeli, njegujući svoj identitet kroz običaje, jezik i vjeru iz mjesta odakle su potjecali. Jedna od tih useljeničkih skupina bila je i hrvatska koja je svoje utočište pronašla u bratovštini sv. Jurja i Tripuna u predjelu Castello, nadomak rive, glavnog lučkog pristaništa svakog posjetitelja Veneciji. Od tuda naziv Riva degli Schiavoni – Riva od Hrvatov! Ostavit će pridošli Hrvati iznimno značajan doprinos venecijanskome razvoju; Julije Medulić najreprezentativniji je primjer umjetničke ostavštine, uz bok Tintorettu koji je oslikao čuveni svod Duždeve palače!

Ipak, Mletačka Republika nije mogla trajati vječno… nove pomorske države preuzimale su primat na onim plovnim pravcima u kojima je ona činila silu. Engleska, Nizozemska, Portugal i Španjolska od 16. st. polako napreduju sa svojim pomorskim oceanskim ekspedicijama, a njih prati trgovina, jedna od najunosnijih gospodarskih grana toga vremena. Oslabljena na svojim poznatim morskim pravcima, teško se također suočavala s vojnim prijetnjama koje su dolazile s europske kopnene strane; napoleonski ratovi nisu zaobišli sjevernu Lombardiju i Venecija je morala ustuknuti pred njegovim trupama. Mirom u Campoformiju 1797. godine dužd je potpisao kapitulaciju, a Mletačka Republika službeno je prestala postojati. No, njezina toliko bajkovita povijest živi do danas, a sigurno će živjeti još mnogo godina i svojom prošlošću plijeniti mnogima uzdahe. Venecija je, može se reći, dokaz kako političke vlasti dožive svoj kraj, no umjetnost i etnos jedne sredine ostaje dugo postojati za buduće generacije. 

Stoga, posjetite Veneciju – kraljicu mora, umjetnosti i starih običaja!

 

 

 

Izvor: Historicart.com.hr