Vikend u Firenci - putopis

Vikend u Firenci - putopis

Naša čitateljica Monika Hranj poslala nam je svoj putopis iz Firenee, u kojoj je provela posljedni vikend u siječnju ove godine.

 

"Kao poput neke kratke priče iz pedesetih godina, ili poput filma Woddy Allena, moj se vikend u Firenci zapravo s time može usporediti. Obzirom da se radilo o samo dva dana zadnjeg vikenda u siječnju nisam imala prevelika očekivanja. Bio je to put koji smo prijateljica i ja isplanirale, rezervirale i uplatile još tijekom prosinca, povodom njezinog rođendana. Pošto su blagdani bili iza nas, a topliji dani dobrano ispred, uhvatile smo veoma isplative ponude; prijevoz (autobusom) i smještaj u centru Firenze, prekoputa čuvenog Davida – sve s popustom, u vlastitom angažmanu. Perffeto!"

 

Subota, 27. siječnja

Put Zagreb – Firenca traje točno 9 sati. Naš smještaj nalazi se na adresi Via Ricassoli u predjelu San Marco.

Check in predviđen je tek u 14:00 sati, no izuzetno ljubazna i pristupačna vlasnica izlazi nam u susret i šalje poruku sa potvrdom da možemo ranije ostaviti stvari. Odlazimo put smještaja.

Hodajući, pratimo grad kako se budi. Namirnice se dostavljaju u trgovine, otvaraju se kiosci, promet je rijedak i kreće se polako. Na autobusnom okretištu uočavamo učenike srednjih škola, u prepoznatljivo buntovnom i „sigurni u sebe“ izdanju.

U blizini autobusnog okretišta pronalazimo i svoj smještaj. Otvaramo glomazna vrata stare zgrade, gdje je stubište usko kao i same firentinske ulice. Po starim kamenim stepenicama penjemo se na najgornji četvrti kat gdje ulazimo u predivan, prostrani stan u kojem kreativnost vidljivo dolazi do izražaja. Ugoda i toplina su riječi koje ga najbolje opisuju. Dijelimo ga sa još dvije djevojke, pošto ima tri spavaće sobe, dvije kupaonice i zajedničku kuhinju. U sklopu smještaja imamo i doručak što znači da smo slobodne iskoristiti namirnice iz kuhinje; kavu, čaj, dvopek, nutellu, džem, maslac ili domaći med.

Brzinski ostavljamo stvari i krećemo u istraživanje grada.

Prva građevina koja se čarobno uzdiže iznad svih je Florence's Duomo & Giotto Bell Tower koja samom svojom veličinom i izgledom oduzima dah; nemoguće ju je nezamijetiti. Moram priznati da najbolje izgleda na suncu tokom zalaska, kada prljavo ružičasti detalji sunčeve svjetlosti na njoj posebno dolaze do izražaja.

Nastavkom šetnje proučavamo uske kamene ulice na kojima se nalazi mnoštvo darovnih dućana, trgovina sa vintage odjevnim komadima (poprilično skupim, ali i vidljivom kvalitetom), knjižara i antikvarijata, slastičarnica, čokolaterija, restorana, čija su imena i ponude inspirirane likom isklesanog Davida iz 16. stoljeća. Među njima, posebno su zanimljive trgovine s obrtima koji su kod nas skoro pa zamrli: urari, šusteri, izrađivači okvira, pa čak i unikatnih maski koje se naručuju u vrijeme poklada.

Kafići su zapravo bistroi; u skoro svakom se nešto može pojesti. Pored njih i restorana, gastro ponude u Firenci nikako ne manjka!  

Kako sat otkucava podne, tako se iz restorana i stanova ulicama šire omamljivi mirisi raznih umaka, a pogađati njihove sastojke pravi je gušt!  

Sada već poprilično izgladnjele i „uhodane“ odlazimo do stana gdje se nakratko odmaramo, a zatim krećemo dalje.

Sjedamo u obližnji restoran koji se nalazi u malo mirnijoj ulici. Poslužuje nas vrlo simpatična gospođa čija je ležernost zarazna. Naručujemo ono što smo oduvijek htjele probati u Italiji: špageti bolonjez i crno vino. Nismo požalile!

Cijene hrane su očekivane, ne mnogo više nego kod nas, no račun pokazuje da 4 dcl. crnog vina iznosi kao dva glavna obroka, ako ne i malo više. Ali, što vrijedi posjetiti Italiju a ne iskusiti malo hedonizma!  Cin cin!

Kako je sat otkucao 16:00, na ulicama se pojavljivalo sve više ljudi. Kroz vikend u ovom gradu, jutra su veoma mirna, a prava vreva počinje poslijepodne. Odmorne i site, nastavljamo sa šetnjom. Subotu si odvajamo za istraživanje, a nedjelju za muzeje.

Pravo je zadovoljstvo „zalutati“ ovdje, ako je to uopće moguće, jer imaš osjećaj kao da ti je sam grad turistički vodič.

Upravo takvim „lutanjem“ neplanirano ulazimo u ulicu Via de' Tornabuoni koja se nalazi u samom centru Firence, a ono što je čini veoma prepoznatljivom su najpoznatiji modni butici poput imena Gucci, Roberto Cavalli, Emilio Pucci, Prada, Tiffany &Co...

Što se same mode tiče, na ulicama prevladavaju klasični i decentni komadi, sa pokojim uočljivim detaljem (poput šešira ili marame). Pri tome je muška moda zaista ugodno iznenađenje!

Na licima prolaznika vidi se opuštenost i zadovoljstvo. Nema žurbe, nema napetosti i nervoze. Golubovi na trgovima grickaju pizzu, a poznate dijelove klasničnih djela prenose uistinu vrsni ulični glazbenici.

Kako je već pao mrak, sjedamo na večeru. Što drugo nego: pizza. Nisam puno očekivala jer kolaju glasine kako je talijanska pizza zapravo najgora. No, iz mojeg iskustva, ne vjerujte takvim glasinama. Bila je to najbolja pizza koju sam ikad pojela. Topi se u ustima!

Neto prije ponoći, obuzete ponovnim umorom, odlazimo do stana. Sutradan nas čeka nastavak razgledavanja.

 

Nedjelja, 28. siječnja

U nedjelju ujutro budi nas zvuk crkvenih zvona. Vani je sunčano i vedro. Doručkujemo i krećemo. Prva postaja je muzej Galleria dell'Accademia di Firenze, koji nam se nalazi upravo prekoputa stana. U njemu se jos od 1873. nalazi original čuvenog Michelangelovog Davida koji, uistinu, oduzima dah. U njegovoj okolini uočavam nekoliko mladih umjetnika kako zadubljeno skiciraju njegov lik u svoje male bilježnice. Unutar muzeja mogu se vidjeti još mnoge predivne skulpture, likovni prikazi i projekcije, nastale od različitih umjetnika. Najviše me se dojmila velika svijetla prostorija, prepuna različitih kipova; svaka statua priča svoju priču.

U muzeju smo se zadržale oko 2 sata, a zatim krenule prema hvaljenom libanonskom restoranu. Hodajući ulicama koje su od podneva prepune ljudi, počinjem nadzirati jedno od mojih najvećih firentinskih uzbuđenja: most Ponte Vecchio (u prijevodu „stari most“), kako se veličanstveno proteže preko rijeke Arno. Apsolutno zadivljene građevinom i iznenađene kako smo zapravo „slučajno“ pronašle ono što je trebao biti šećer na kraju, zaboravljamo na libanoski restoran te sjedamo u obližnji na najfinije lazanje.

Krećemo u šetnju do mosta čijom se cijelom duljinom protežu zlatarne, prodaja umjetnina i suvenira te ulični svirači. S njegove lijeve i desne strane pruža se predivan pogled grada. Most kao arhitektonsko zdanje nekoliko je puta bio uništen od poplava, ali se uvijek iznova obnovio u svom izvornom obliku.

Kako prelazimo most, kao da smo došle u malo „suvremeniju“ zonu. Više je modernijih kafića, restorana i to je dio s bogatijim noćnim životom. Svega nekoliko minuta hoda od mosta s lijeve strane prostire se velika, poznata palača Palazzo Pitti ispred koje je pravi užitak sjesti i popiti kavu ili, poput mnogih, doći sa pizzom kupljenom u jednom od mnogobrojnih restorana prekoputa te ručati uz talijanski žamor i toplinu sunca.

Sama palača obilježena je firentinskom renesansom u sklopu koje je smješten muzej Galleria Palatina u kojem se nalazi preko 500 slika koje su nekoć pripadale obitelji Medici. Tu se još nalaze Kraljevske odaje, Galerija moderne umjetnosti, Muzej srebra, Muzej porcualana, Galerija kostima te Muzej kočija. Potrebno je odvojiti 2-3 sata kako bi se razgledali svi eksponati. Riječima je nemoguće opisati sve što se u tom muzeju može doživjeti!

Odlazimo u stan po stvari, pozdravljamo se s domaćicom te sjedamo na još po koju čašu vina prije puta. Vremena  imamo te u međuvremenu isprobavamo „ulični“ stil pizze. Razgovor je potekao u tonu „oduševljene Firencom“.

Dva dana zaista smo maksimalno iskoristile, iako bih, naravno, voljela da je trajalo dulje kako bi vidjela još mnogo muzeja, katedrala, trgova, kazališta i kuturnih sadržaja koje ovaj gradi nudi.

Oduševljena sam opuštenošću ljudi, odličnom hranom, muzejima i kreativnošću vidljivom na svakom koraku. Ovdje zaista nije rijetkost ugledati intelektualca zadubljenog u knjigu, pisanje ili skiciranje jednog od mnogih kipova ili građevina – što me uistinu raduje.

Još bih mnogo puta voljela zalutati u ulice ovog grada koji djeluje kao velika, raskošna, kazališna kulisa. Iako „zalutati“ nije najbolja riječ, jer se u Firenci nekako uvijek nađeš u pravo vrijeme na pravom mjestu.

 

 

Izvor: Monika Hranj, Historicart.com.hr

Šaljite nam svoje putopise! Više saznajte OVDJE.